Pod građenjem potpornih konstrukcija podrazumijeva se ona vrsta gradnje koja djeluje tako da armatura ugrađena u nasip naprezanja prenosi trenjem po dodirnoj površini između armature i tla u nasipu, armatura i nasip tvore jedno tijelo koje djeluje kao gravitacijski potporni zid s određenim posebnostima
Armirano tlo kao potporna konstrukcija primjenjuje se u suvremenome graditeljstvu u raznim oblicima posljednjih 50 godina. Uz taj termin koriste se i termini “ojačano tlo“ i “mehanički stabilizirano tlo“. Taj termin označava tlo koje je ojačano vlačnim elementima kao što su metalne trake ili geosintetici.
Izgradnja prvih, primitivnih tipova potpornih konstrukcija seže daleko u prošlost. Neki povijesni primjeri ojačanja tla odnose se na nasipe od zemlje i grana drveća, koji su korišteni u Kini najmanje tisuću godina, naprimjer, zapadni dio Kineskoga zida, ili u Americi na nasipima duž rijeke Mississippi koji su se gradili u 19. stoljeću. Drugi primjeri odnose se na drvene klinove koji su se koristili za kontrolu erozije i klizišta u Engleskoj tijekom 17. i 18. stoljeća, a francuski su doseljenici duž zaljeva Fundy u Kanadi koristili štapove kako bi ojačali nasipe od blata.
Izgradnja prvih, primitivnih tipova potpornih konstrukcija seže daleko u prošlost, primjeri ojačanja tla korišteni su u Kini najmanje tisuću godina, (zapadni dio Kineskoga zida) ili u na nasipima duž rijeke Mississippi koji su se gradili u 19. stoljeću
Suvremene metode armiranja tla za potrebe izgradnje potpornih zidova osmislio je francuski arhitekt i inženjer Henri Vidal. Nakon pet godina eksperimentiranja na modelima, godine 1963. prijavio je patent za armirano tlo – sustav u kojemu se koristi armatura čeličnim trakama. Prvi znatniji građevinski radovi izvedeni su primjenom toga sustava 1968. u Francuskoj, blizu grada Nice, na autocesti A53. Nekoliko godina poslije, početkom 70-ih godina prošloga stoljeća inženjeri su predložili korištenje geotekstila za izvođenje konstrukcija od armiranoga tla, jer su strahovali da se može razviti korozija čelične armature unutar tla. U Francuskoj je prvi rad s geosintetikom izveden 1971. Sljedećih godina Vidalova tehnologija armiranja tla uspješno se primjenjivala u mnogim različitim područjima niskogradnje, posebno u potpornim zidovima, podzidovima, branama, upornjacima mostova i drugdje, te su se tako razvili neki drugi konkurentni sustavi i u drugim zemljama, a početkom 80-ih godina prošloga stoljeća nastala je nova niša u građevinskoj industriji koja nudi sustave za armiranje tla.
Tlo se u današnje vrijeme armira uglavnom geosinteticima kako bi se povećala njegova vlačna čvrstoća i otpornost na smicanje. Razvoj polimernih materijala u obliku geosintetike donio je velike promjene u geotehničkome inženjerstvu.
Proizvodi od sintetičnih materijala, namijenjeni uporabi u zemljanim građevinama (i općenito u graditeljstvu), pojavili su se u većoj mjeri prije pedesetak godina i otada se njihova primjena brzo širi.
U potrazi za primjerima potpornih konstrukcija od armiranoga tla u hrvatskim građevinskim projektima obratili smo se tvrtki Kotonteks iz Varaždina, koja je zastupnik i distributer Tenax Italija, renomiranoga europskog proizvođača geosintetika i srodnih materijala. U više od desetak godina iskustva Kotonteks je na području Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Slovenije sudjelovao u izgradnji brojnih manjih, ali i većih projekata od međunarodne važnosti. U nastavku su prikazani tehnologija armiranog tla, vrste geosintetika koje se danas najčešće primjenjuju u potpornim konstrukcijama te primjeri iz nedavno završenih projekata, ali i projekata koji se trenutačno grade diljem Hrvatske.
